Suchergebnisse

This article examines participation in Early Childhood Education and Care (ECEC) in Kosovo based on a recent survey and administrative data. Kosovo's ECEC policy aims to provide education and care for children aged 0 to 6 through an approach consisting of highly targeted public services for more vulnerable social groups, while expecting the rest to rely on the market or the family. It also provides a universal, public (2.5 hours a day) school preparatory programme for children aged 5-6 years. Availability of ECEC services has been rising, but remains well below the levels of the countries in the region. New services are increasingly coming through a market-based provision which leaves large social groups such as low-income families, rural families, parents with lower educational status and other socio-economically disadvantaged parents worse off. Since ECEC is considered highly relevant for children's personal development and success in school, as well as for female participation in the labour market, the findings suggest that the current policy contributes towards cementing and furthering social and gender inequalities in the long run. In the absence of more comprehensive public services and other supportive family policy measures, Kosovo maintains a strong implicit familialistic policy with a weak potential to contribute to women's employment. ; Rad analizira participaciju u ranom i predškolskom odgoju i obrazovanju (Early Childhood Education and Care – ECEC) na Kosovu na temelju nedavnog istraživanja i administrativnih podataka. Politika ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja na Kosovu nastoji osigurati odgoj i obrazovanje za djecu u dobi od 0-6 godina pristupom koji sadrži izrazito ciljane javne usluge za ranjivije socijalne grupe, te očekuje da se ostali oslanjaju na tržište ili na obitelj. Osiguran je opći i javni predškolski program za djecu u dobi od 5-6 godina u (2,5 sata dnevno). Dostupnost usluga ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja se povećava, no i dalje ostaje znatno ispod razina drugih zemalja u regiji. Nove usluge sve su u većem broju tržišne zbog čega su velike socijalne skupine, poput obitelji s niskim primanjima, ruralnih obitelji, roditelja s niskim obrazovnim statusom i drugih roditelja nižeg socio-ekonomskog statusa, u još nepovoljnijem položaju. Kako se rani i predškolski odgoj i obrazovanje smatraju izuzetno bitnim za osobni razvoj djeteta i uspjeh u školi, kao i za sudjelovanje žena na tržištu rada, rezultati pokazuju da sadašnja politika doprinosi jačanju i produbljivanju socijalnih i rodnih nejednakosti u dugoročnom pogledu. U izostanku sveobuhvatnijih javnih usluga i drugih mjera za podršku obiteljima, Kosovo održava snažnu implicitnu familijalističku politiku sa slabim potencijalom da pridonese zapošljavanju žena.

Autor u ovom radu ukazuje na važnost odgoja i obrazovanja u podizanju ljudske ličnosti i pravilnom razvoju ljudskih potencijala. U radu su prezentirani socijalizirajući faktori koji imaju primarnu ulogu u podizanju ljudske ličnosti, sposebnim akcentom na školu, kao žarišno središte socijalizacije, i porodicu, u kojoj se odvija primarna socijalizacija. Prilikom elaboriranja pojma obrazovanje, autor je predstavio najvažnija teorijska stajalištao obrazovanju. S obzirom na to da je intencija obrazovanja u savremenom dobu kapital, u radu je istaknuta nužnost vraćanja humanizirajuće ulogeobrazovanju. U radu je apostrofirana nužnost kreiranja konstruktivne obrazovne politike u Bosni i Hercegovini, koja će, pored interesovanja, uzeti u obzir i zahtjeve tržišta. U suprotnom, Bosna i Hercegovina će obrazovati kadrove za evropsko i druga tržišta. Neposredna posljedica navedenog koncepta obrazovanja, neusklađenog s tržištem, jeste tendencija odlaska mladih u evropske zemlje U radu su predstavljene različitenacionalne ideologije koje su utemeljene i u obrazovnom sistemu Bosne i Hercegovine.

Povijesna izmjena pedagoških ideja i usmjerenja koja ih utemeljuju pokazuju upućenost pedagogije prema općim tijekovima društvenog razvoja. Svako povijesno razdoblje stvara interpretativan okvir odgoja djece. Tumačenja odgojno-obrazovnih koncepata zavisna su od političko-ekonomsko-gospodarskog konteksta življenja zajednice, opće filozofije koja se društveno zagovara i značajki razvoja raznih znanstvenih disciplina. Uvažavajući društveni kontekst, pedagoška paradigma konceptualizira se stvarajući autentične znanstvene spoznaje i prihvaćajući saznanja komplementarnih znanosti. Radom se razmatraju sličnosti i razlike tradicionalne i suvremene pedagoške paradigme vezane uz kontekst ranog i predškolskog odgoja. Također se izdvajaju znanstvene pretpostavke, polazišta i istraživanja disciplina s kojima suvremena odgojno-obrazovna paradigma dijeli isti predmet interesa, a pomoću kojih osmišljava i na temelju kojih zastupa svoj odgojno-obrazovni pristup. Problematizira se način implementacije suvremenih odgojno-obrazovnih koncepata u praksu ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja. Kroz prethodno navedena težišta promatra se na koji način suvremeni pedagoški koncept zastupa svoj autentičan pristup i u kojoj mjeri njegovi principi odmiču, a koliko se nastavljaju na prevladane pedagoške prakse. ; Historical changes in pedagogical ideas and orientations that underpin them show that pedagogy orientates towards the general course of social development. Each historical period creates an interpretative framework for children upbringing. Interpretations of educational concepts depend on the political-economic context of community life, general philosophy advocated by society, and the characteristics of development of various scientific disciplines. Taking into account the social context, pedagogical paradigm is conceptualized by creating authentic scientific knowledge and accepting the knowledge of complementary sciences. This paper discusses similarities and differences between traditional and contemporary pedagogical paradigms in relation to the context of early and preschool education. It also highlights scientific assumptions, starting points and studies of the disciplines with which the contemporary educational paradigm shares the same subject of interest, and through which it conceives and underpins its educational approach. It also problematizes introduction of contemporary educational concepts into practice of early and preschool education. The aforementioned allows focusing on the way in which contemporary pedagogical concept represents its authentic approach, how its principles depart, and in what way they continue on pre-established pedagogical practices.

Sudjelovanje u ranom i predškolskom odgoju i obrazovanju (RPOO) donosi mnogobrojne potencijalne prednosti pojedincu, ali i društvu u cjelini. U posljednjem je desetljeću potražnja za uslugama RPOO-a porasla (zemlje OECD-a). Glavni izazovi s kojima se donositelji obrazovnih politika europskih zemalja trenutačno suočavaju su pristup i kvaliteta usluga RPOO-a. Kvaliteta odgajatelja jedan je od važnijih čimbenika kvalitete RPOO-a. Stoga su autorice provele primarno i sekundarno istraživanje kvalitete odgajatelja kao značajnog čimbenika kvalitete hrvatskoga sustava RPOO-a. Kvaliteta odgajatelja mjerena je pomoću strukturnih pokazatelja kvalitete i to na dvjema razinama toga sustava (međunarodna/nacionalna razina i razina dječjeg vrtića). Istraživanje je među ostalim rezultiralo preporukama za unaprjeđenje kvalitete odgajatelja, od kojih mogu imati koristi svi dionici hrvatskoga RPOO-a. ; Participation in early and preschool education and schooling (EPES) brings numerous potential benefits to the individual, but also to society as a whole. In the last decade, the demand for EPES services has increased (OECD countries). The main challenges that the education policy makers in European countries are currently facing are the access and quality of EPES services. The quality of educators is one of the most important factors in the quality of EPES. Therefore, the authors conducted a primary and secondary research on the quality of educators as a significant factor in the quality of the Croatian EPES system. The quality of educators was measured using structural quality indicators at two levels of the system (international/national level and kindergarten level). Among other things, the research resulted in recommendations for improving the quality of educators, from which all stakeholders in the Croatian EPES can benefit.

Entrepreneurship cultivation and education is an omnipresent and unavoidable educational concept in the educational systems of European countries. The formation, development and the rise of this concept are closely related to modern development trends of European educational policies. Education for entrepreneurship is determined by the social and educational values of entrepreneurship and its placement among the fundamental prerequisites for the achievement of lifelong learning. It has been noted that there is insufficient theoretical foundation of this concept in the science of pedagogy. One consequence of this situation is the evaluation of entrepreneurship education as pedagogically irrelevant. Entrepreneurship, in the educational context, is often referred to as an area of paradoxes because of the characteristics that are constantly balancing on a continuum from neo-liberal to emancipatory interpretations. The aim of this work is to segregate possible valuable and targeted controversies by way of conceptual-theoretical analysis of entrepreneurship education, and to consider its emancipatory and affirmative value in the process of education. The results of the analysis will contribute to the understanding of the complexity of what education for entrepreneurship is or what it could become if we do not approach education policy trends critically. ; U obrazovnim sustavima europskih zemalja odgoj i obrazovanje za poduzetništvo sveprisutan je i nezaobilazan odgojno-obrazovni koncept. Nastanak, razvoj i uspon tog koncepta u tijesnoj su vezi sa suvremenim razvojnim trendovima europske obrazovne politike. Odgoj i obrazovanje za poduzetništvo određeno je društvenom i odgojnom vrijednosti poduzetništva, zatim svrstavanjem među temeljne preduvjete za ostvarivanje cjeloživotnog učenja. U pedagogijskoj znanosti uočava se nedostatna teorijska utemeljenost tog koncepta. Jedna od posljedica takvog stanja je vrednovanje odgoja i obrazovanja za poduzetništvo kao pedagogijski irelevantnoga. Poduzetništvo, u odgojno-obrazovnom kontekstu, često se naziva područjem paradoksa zbog obilježja koja neprestano balansiraju na kontinuumu od neoliberalnih do emancipacijskih interpretacija. Cilj ovog rada je konceptualno-teorijskom analizom odgoja i obrazovanja za poduzetništvo, izdvojiti moguće vrijednosne i ciljne prijepore te razmotriti njegovu emancipacijsku i afirmativnu vrijednost u procesu odgoja i obrazovanja. Rezultati provedene analize doprinose razumijevanju kompleksnosti onoga što je odgoj i obrazovanje za poduzetništvo ili što bi mogao postati ako nekritički pristupamo trendovima obrazovne politike.

Multikulturalno okruženje i trajna potreba za prilagodbom obrazovanja demokratskim standardima europskog kulturno-pluralnog društva u centar pozornosti dovodi pitanje implementacije interkulturalnog odgoja i obrazovanja u kontekstu promicanja europskih vrijednosti i podupiranja europske dimenzije obrazovanja kao dominantne smjernice obrazovnih politika europskih zemalja. U radu se analiziraju rezultati empirijskog istraživanja provedenoga među studentima prijediplomskog, diplomskog i poslijediplomskog doktorskog studija pedagogije na sveučilištima u Hrvatskoj, Srbiji, BiH, Slovačkoj i Češkoj. Rezultati su ukazali na značajan učinak sociokulturnih čimbenika na stupanj poznavanja cilja interkulturalnog odgoja i obrazovanja, koji se kreće u okvirima osnovnih načela interkulturalnog odgoja i obrazovanja, temeljenih na osvještavanju mogućnosti uzajamnog kulturnog obogaćivanja, naglašavanju snošljivosti i suživota različitih kultura, ravnopravnom prihvaćanju kulturno različitih pojedinaca i skupina, smanjenju stereotipa i predrasuda, izbjegavanju etnocentrizma i ksenofobičnosti, te suprotstavljanju diskriminaciji. ; A multicultural environment and a permanent necessity to adjust the education to the democratic standards of the European, culturally pluralistic society centralizes the issue of implementation of an intercultural education in the context of the European values promotion and support to a European dimension of education as a dominant guideline of the European countries' educational policies. The paper analyzes the results of an empirical research conducted among the undergraduate, graduate, and postgraduate doctoral students of a course of studies in Pedagogy at the universities in Croatia, Serbia, Bosnia-Herzegovina, and the Czech Republic. The research results have demonstrated a significant impact of sociocultural factors on the degree of knowledge about an intercultural education objective, fluctuating from the basic principles of an intercultural education, based on an awareness about a possibility to be mutually culturally enriched, an emphasis on tolerance and coexistence of different cultures, an equal acceptance of culturally versatile individuals and groups, a reduction in stereotypes and prejudices, avoidance of ethnocentrism and xenophobia, up to an oppression to discrimination.

New challenges that welfare states cope with brought to changed priorities in the area of social policies and the growing promotion of the dual-breadwinner model in European countries. As patterns of behaviour of men and women in the labour market are not just a reflection of the economic situation, the cultural context and individual beliefs, but also of the existing institutional arrangements in the area of social policies, work-family policies are becoming increasingly important and the area of growing intervention in many countries. Variations in work-family policies and economic activity, and the characteristics of the employment of parents in European countries bring the issue of their effect on the outcomes of parents at the labour market in the focus of interest of political and scientific debates, and efforts have been particularly made to answer the question which schemes of work-family policies really contribute to larger employment rates of parents and their better outcomes at the labour market, which is the central question of this paper as well. After a brief insight into the position of parents at the labour market in EU countries, particularly focusing on the gender differences and the differences between parents and childless individuals, the paper presents a detailed review of the results of the research dealing with the effects of different institutional context, i.e. work-family policies, on the outcomes of the parents at the labour market. The final part of the paper contains a brief discussion about the implications of the presented results of comparative studies on the situation and the development of measures in the area of work-family policies in Croatia, which clearly indicate the need for reforms. ; Novi izazovi s kojima se nose socijalne države doveli su do promijenjenih prioriteta na području socijalnih politika te rastuće promocije modela dvostrukog hranitelja u europskim zemljama. Kako obrasci ponašanja muškaraca i žena na tržištu rada nisu tek odraz ekonomske situacije te kulturnog konteksta i individualnih uvjerenja, već i postojećih institucionalnih uređenja na području socijalnih politika, upravo politike usklađivanja obiteljskih obaveza i plaćenog rada postaju višestruko važne te područje rastuće intervencije u mnogim zemljama. Varijacije u politikama usklađivanja i ekonomskoj aktivnosti te obilježjima zaposlenosti roditelja u europskim zemljama dovode pitanje njihova učinka na ishode roditelja na tržištu rada u središte interesa javnopolitičkih i znanstvenih rasprava, a posebice se pokušava dati odgovor na pitanje kakve sheme politika usklađivanja obiteljskih obaveza i plaćenog rada stvarno i doprinose većim stopama zaposlenosti roditelja i njihovim boljim ishodima na tržištu rada, što je središnje pitanje i ovog rada. Nakon kratkog uvida u položaj roditelja na tržištu rada u zemljama EU-a, posebice se fokusirajući na rodne razlike te razlike između roditelja i pojedinaca bez djece, daje se detaljan pregled rezultata istraživanja koja su se bavila djelovanjem različitog institucionalnog konteksta, odnosno politika usklađivanja obiteljskih obaveza i plaćenog rada, na ishode roditelja na tržištu rada. U zaključnom se dijelu kratko raspravljaju implikacije prikazanih rezultata komparativnih studija za stanje i razvoj mjera na području politika usklađivanja obiteljskih obaveza i plaćenog rada u Hrvatskoj, a koje jasno ukazuju na nužnost reformi.